Kolaž nam daje mogućost da slučajnim i neočekivanim konfrontacijama izrazimo mehanizam podsvjesnih reakcija.
Najprije bih naslikala sliku na bijelom komadu svile; puštala bih da boja sama nađe svoj put, da se spaja, razdvaja, teče, sama zaustavlja. Potom bih sliku rezala na fragmente i postupkom rekompozicije kolaža slagala novu cjelinu pri tome koristeći ručno izrađen papir. (Papir koji koristim napravljen je na tradicionalan način star više tisuća godina. Izrađuje se od biljke iz porodice „daphne“ koja raste na visini između 2600-4000 meta u Himalajskom području Nepala. Papir je fine teksture i vrlo je čvrst. Zapisi na takvom papiru mogu trajati par stotina tisuća godina.)
Motivi na mojim kolažima izmišljeni su lirski, krošnjoliki svjetovi gdje se isprepliću granje, lišće i cvijeće; sve je blistavo i radosno, prepuno kolorita, isprepliću se crte i boja – izraz je to dekorativne stilizacije. Henri Matisse je za ukrasne elemente govorio da su oni sredstvo izražavanja duha pomoću čistih boja, apstraktnih arabeski, plošnosti i ritma.
„Slikar je oduvijek za svoj likovni izraz birao onaj materijal čiji karakter odgovara karakteru njegovog osjećanja, karakteru motiva ili likovne ideje koju obrađuje.”
Metka Kraigher – Hozo: „Metode slikanja i materijali“
