Bez naziva

Osobna grafologija

Ključno pitanje modernizma je pitanje nereprezentacijskog, apstraktnog slikarstva, gdje se pod fenomenom apstraktne slike podrazumijeva napuštanje mimetičko-empirijskog pristupa koji je evropska umjetnost njegovala još od vremena renesanse pa sve do prve polovine XX. stoljeća. Kada govorimo o nepredmetnoj umjetnosti, govorimo o apstrakciji koja nastaje kao rezultat slikarskog istraživanja koje polazi od vidljivih predmeta čiji oblici se procesom transformacije i dekonstrukcije reduciraju na asocijativnu, odnosno apstraktnu predstavu.

Apstraktno umjetničko djelo podržava autonomiju umjetnosti, odnosno koncept da umjetnost ne zavisi od prikazivanja stvarnog svijeta i oblika već isključivo sadrži vlastita formalna pravila. Umjetnici oslobođeni od ograničenja vjernog prikazivanja umjetnosti  počeli su usvajati formalne kvalitete, kao što su linija, boja, oblik, prostor i svjetlost. Već je Henri Matisse razvio koncept o autonomiji boje koji je kasnije doveo  do pojave radikalne apstraktne umjetnosti.

Umjetnik nije onaj koji preslikava svijet, on stvara novi svijet. „Nemojmo se zavaravati, tražiti alibi u figurama i stvarima. Tako samo prikrivamo vlastito svojstvo. Cijela umjetnost je sazdana od forme izraza, a ne od oblika ili forme imitacije. Ne od tehnike, nego od imaginacije.“ (Duško Malešević.) Venturi kaže da umjetnik koji slika drvo nije umjetnik zato što slika drvo, nego zato što slika svoj osjećaj drveta. Drugim riječima, umjetnik, kad priča o prirodi ili o životu, zapravo priča o sebi samom.

Miodrag B. Protić u svojoj knjizi „Slika i smisao“ piše da tajna umjetnosti nije u stupnju u kome se slika približava stvarnom objektu već u stupnju u kojem se od predmeta udaljava. Polazište moga slikarstva su fenomeni pojavne stvarnosti koji mi služe samo kao orijentir,  te ih procesom redukcije i dekonstrukcije oblika svodim na asocijativnu apstraktnu predstavu. Cilj mi je dekonstruirati strukturu tradicionalnog umjetničkog jezika. Prikazivanje na takav način nije izraz percepcije, već je spekulativni aspekt umjetnosti. Ja se udaljujem od mimesisa kao modela stvaranja i pri tome me  zanima osjetilna artikulacija. Želim uputiti na činjenicu da je umjetnost simbolički jezik, te da kao takav  ne predstavlja već  predočava. Tragam za pravim predmetom u umjetnosti, a koji se jedino može nalaziti u osnovnim strukturnim elementima –  linijama, crtežu, boji.

Svaki umjetnički jezik je meta – jezik; tajnovit ali ne zato što umjetnik nešto zna, već stoga što nešto osjeća. Mene ne zanima geometrija prirode, već moja vlastita psihometrija. Još je Kandinski govorio da je apstrakcija konkretna – jer su boje, oblici, linije na dvodimenzionalnoj plohi konkretne forme.

Grafizam je trag u kojem se ogleda čistoća moje likovne forme te  predstavlja moj osobni znak u vremenu i prostoru.

© Copyright - Vlastaart