To su male zelene površine koje su možda kamenim stazicama podijeljene na kvadrate, a u sredini toga vrta možda ćete ugledati stari zdenac ili fontanu. Ugledat ćeš ruže penjačice koje grle neku čipkastu ogradu od željeza ili pak bršljan koji se prostire cijelim jednim pročeljem dvorišnog zida ili je možda zagrlio i cijelu kuću.

Znaju takvi vrtovi imati po zemlji položene grnčarske tegle sa zasađenim cvijećem: pelargonije, petunije…

I tu, u tom vrtu, vrijeme stoji. Postoje samo mirisi. Zvukova nema. Samo se osjeća strujanje zraka. Bilo da je ljeto, proljeće ili zima, ovi vrtovi kao da se samo neznatno promijene. Zaštićeni od svijeta, skriveni od vremena.

Takvi vrtovi pružaju osjećaj intime i imaju miris starih zidova. Čuvari sjećanja. Ovakvi vrtovi oduvijek su bili izraz ljepote i spokoja. Čovjeku koji je živio u gradu, vrt je služio kao podsjetnik da se nalazi u prostoru koji je ukrao prirodi. Vrt mu je bio potreban da zadovolji svoju iskonsku potrebu za ostvarenjem kontakta sa stablom, grmom i cvijetom. Pažljivo promotrite moje keramičke forme;  pronađite u njima moje i svoje vrtove.